Prvi tragovi o staklu nas vuku u Egipat i to u 3000. god. p.n.e. Tu su pronađeni prvi ostatci stakla od kojega su tada pravljeni samo ukrasi.
Staklo se u Evropi počelo proizvoditi u 11. vijeku. Kvalitet tog stakla je bio veoma loš, bilo je puno neravnina i odstupanja u debljini stakla. Poslje se počelo praviti kvalitetnije staklo postupkom ljevanja, tako što se izljevalo deblje pa se ohlađeno brusilo i poliralo dok nisu postignuti željeni kvalitet i debljina.
U to vrijeme staklo je bilo veoma skupo i uglavnom se ugrađivalo samo na kraljevske dvorce i palate.
Sredinom 20. vijeka u Belgiji i SAD je proizvedeno staklo Liby-Owenovim postupkom.
Novi postupak je prekretnica u proizvodnji stakla, tek sa njm je počela masovna proizvodnja stakla.
Ovim postupkom se staklo u kontinuiranom procesu valjcima izvlačilo iz peći za taljenje. Brzina procesa je diktirala debljinu staklenih ploča. Ali i ovaj proces nije u potpunosti rješio razlike u debljini stakla.
Napokon rješenje je došlo kada je Pilkington 1952 god. razvio postupak izrade float-stakla, koji je vrlo ekonomičan, a omogućava masovnu proizvodnju ravnoga stakla.
Pilkington je prvi izmislio da staklo nakon taljenja više ne ide na valjke već prvo pliva u kositrenoj kupci.
Zbog kositrene kupke (eng. floating) se ravna ploča stakla i kod nas uglavnom zove flot-staklo.
U kupci nastaju dvije idealno paralelne površine, a nakon kupke staklena traka se uvodi diektno u proces kontroliranog hlađenje koje je važna stvar u industrijskoj proizvodnji stakla.
Float-staklo je osnovni proizvod za skoro sve vrste visokovrijednog stakla.
Postoji dosta vrsta stakla. Ono se razlikuje po kvalitetu, čvrstoći, boji, glatkoći itd..
Нема коментара:
Постави коментар